Banjaluka nije grad od jucer

Zemljotres 1969 ::...

Ona je grad u pjesmama opjevan.Ime,koje u svakog,tko je posjeti i upozna,budi najprijatnija sjecanja.

Banjalucani su svakog dobronamjernog dosljaka docekivali srdacno,a ispracali prijateljski.

Kao grad budio je najbolje dojmove svojim sirokim alejama,koje ukrasavaju grad,svojim zelenilom,jer je oduvijek oko svake obiteljske zgrade bilo vrtova,a povrh svega toga vijekovi su svojim stilom gradjenja u ovom gradu na Vrbasu izatkali divan mozaikvremena. 
Prethistorijska nalazista u banjaluckoj okolici svjedoce da su na podrucju sadasnje Banjaluke bila naselja Ilira,Tracana i Kelta.U doba Rimljana bila je isto tako sjediste o cemu postoje stanoviti tragovi. . Ipak,prvi put grad Banjaluka se spominje 6.februara1494.godine.Pomenut je u ispravi ugarsko-hrvatskog kralja Ladislava II u kojoj se navodi Juraj Mikulasic kao kastelan Banjaluke.U to vrijeme je Banjaluka bila na sadasnjem mjestu Gornjeg sehera. Sadasnja Banjaluka postala je gradom tek po turskoj okupaciji.Pod kraj tridesetih godina 16.vijeka,nakon zauzimanja jajacke banovine po Turcima,Vrbaski grad,kako se u to vrijeme zvala Banjaluka,bio je pred Turcima spaljen.
Prenosenjem stolice bosanskog Sandzak-bega iz Sarajeva u Banjaluku u godini1553,grad na Vrbasu se naglo razvija u predjelu sadasnjeg Gornjeg sehera,za sto je najvise zasluzan Sofi Mehmed-pasa. 

Prodor austrijskih ceta,koje su spalile Gornji seher 1688.zaustavio je impulzivni razvitak Gornjeg sehera,zahvaljujuci cemu Donji seher dobiva na znacenju.Donji seher,na mjestu sadasnje Banjaluke,imao je vec sve odlike tadasnjih gradova zahvaljujuci Ferhad-pasi Sokolovicu,koji je bio posljednji sandzak-beg(1574-1580)i prvi beglerbeg(1580-1588.),zbog cega se opravdano drzi da je on stvarni osnivac danjasne Banjaluke.

Za njegove vladavine izgradjena je cijela carsija od ambara za zito i karavan-saraja do dzamije Ferhadije s mektebom i turbetom za njega i Sahat-kule,od sedrvana i hamama do 200 obrtnickih i trgovackih ducana,od mostova na Crkveni i Vrbasu do kaldrme koja je spajala Gornji i Donji seher.

Na osnovi izvjestaja Jeronima Zlatarevica nadvojvodi Ferdinandu,Banjaluka je 1599.godine imala oko 5000 kuca.

U svojemu rastu Banjaluka biljezi stanoviti zastoj od prenosenja stolice bosanskog vezira iz Banjaluke u Sarajevo(17.vijek)sve do austro-ugarske okupacije(1878.)

Ratovi nisu stedjeli grad na Vrbasu.Razaranja,pozari i kuga su se cesto smjenjivali.Najtezi udarac gradu je zadala golema epidemija kuge(1732.)koja je grad umanjila za 7000 stanovnika.

Uprkos svemu nekoliko znacajnih objekata iz tog razdoblja sacuvano je i oni su davali posebno obiljezje Banjaluci-dzamije Ferhadija i Arnaudija,sadrvan i Ferhat-pasino turbe,te Sahat-kula.Prema DZemalu Celicu,Ferhadija je "jedan od najznacajnijih spomenika tursko-islamske kulture u nasim krajevima uopste".

Treba spomenuti i stari grad Kastel(pocetak gradnje 1587.)koji je u prvo vrijeme bio samo tophana (arsenal)da bi na prijelazu iz sesnaestoga u sedamnaesti vijek bio pretvoren u grad.Ferhadija je uvijek bila u sredistu paznje.

"Sa svojim pratecim objektima,sa svojim manjim i vecim kupolama i vertikalama minareta i Sahat-kule,nijemi svjedoci jednog minulog doba-zakljucuje DZemal Celic i nadodaje-rezultat su kretanja duha i stvaralackih snaga u zbrkanoj mjesavini stotina suprotnosti sto ih je sve zajedno,poput poplave,preko nasih zemalja valjala bujica istorije.Ziveci i umiruci u grcu stoljetnih nesporazuma istoka i zapada,preci nasi su ostavljali tvorevine svoga duha,divno preobrazene u materijalne oblike koji ce nam prenijeti njihovu viziju zivota". 

Za vrijeme vladavine Turaka Banjaluka je bila sjediste stranih diplomatskih predstavnistava (Austrije i Rusije).Grad je dobio telegrafsku vezu sa Sarajevom i Bihacem(1866.),a17.01.1873.godine proradila jeprva i jedina pruga koju su Turci izgradili u Bosni,pruga Banjaluka-Dobrljin.Pocetak stvaranja banjalucke industrije vezan je za dolazak Trapista u predio Delibasinog Sela.Oni su sagradili 1872.godine veliki mlin,a nakon cetiri godine pivovaru,ciglanu 1877.godine,a nepunu godinu poslije tvornicu tkanina.Narednih godina otvaraju sirarnu(cuveni sir trapist),tvornicu tjestenine"Marija Zvijezda",a grade i hidrocentralu na Vrbasu koja opskrbljuje njihove industrijske pogone elektricnom energijom.Za vrijeme Austro-ugarske vladavine proradila je jos tvornica duhana(1888.)a na primitivan nacin pocela je eksploatacija uglja u Rudniku Laus.

Pocetni koraci u skolstvu ucinjeni su za vrijeme turske vladavine.Tako je 1859.otvorena katolicka osnovna skola,tri godine poslije otvorena je ruzdija(niza srednja skola za sve konfesije),a1864.godine srpska osnovna skola.Zahvaljujuci Vasi Pelagicu 1866.godine je otvorena srpsko-pravoslavna bogoslovija,u kojoj je skolovanje trajalo tri godine.Poslije okupacije Bosne od strane Austro-Ugarske,otvorena je 1880.godine prva drzavna osnovna skola,a pet godina poslije prvi ucenici su poceli pohadjati Trgovacku skolu.Poslije njezinih 10 skolskih godina pocela je sa radom realna gimnazija,a 1898.Visa djevojacka skola.

Za razdoblja austro-ugarske okupacije,u kojem je u gradskom podrucju zasadjeno 4714 stabala u drvoredima i parkovima,podignuto je vise javnih i privatnih objekata.Prvu stampariju je Banjaluka dobila 1886.,bolnicu 1879.,vodovod 1907-1908.,1910 prvi kinematograf"Edison",a prvi hotel"Bosnu"1855.kapaciteta 12 soba,anakon hotela"Bosne"jos nekoliko hotela i svratista.

Ipak,od svih gradjevina iz doba austro-ugarske okupacije najljepsi objekt je bila zgrada banjalucke Realke(gimnazije)gradjena 1892. do 1895.godine u obliku velikog latinskog slova F (tridesetih godina,sada vec proslog vijeka,Gimnazija je dobila novo krilo i oblik slova E).

Na podrucju od centra grada prema Bojica-hanu bilo je vise lijepih vila koje su -nebriga i zub vremena u dobroj mjeri lisili ljepote.

Tridesetih godina proslog vijeka centar Banjaluke je poprimio svoj danasnji izgled.Izmedju dviju monumentalnih gradjevina,banske uprave i banskih dvora(sada zgrade Opstinske skupstine i Doma kulture),bila je sagradjena velika saborna Srpsko-pravoslavna crkva u bizantijskom stilu.Kasnije je sagradjena zgrada banke,betonski most preko rijeke Vrbas,drzavna bolnica,zgrada pozorista(pozoriste je osnovano 1930.),te niz zgrada za cinovnike(nalaze se u danasnjoj Aleji JNA),zgrada opstine(do potresa Studentski dom),a uoci II svjetskog rata je podignuta vakufska palata.Uporedo s gradnjom centra Banjaluke asfaltirale su se i gradske ulice.

Zarazdoblje izmedju dva svjetska rata u izgradnji Banjaluke,koja je pred rat imala oko 25000 stanovnika,cinjena je neoprostiva greska,jer se grad sirio samo na lijevoj obali rijeke Vrbas,ali je ipak Banjaluka postajala jedan od najmodernijih gradova u Bosni.

Ratna pustosenja u toku drugog svjetskog rata nisu mimoisla ni grad na Vrbasu.Za vrijeme kratkotrajnog aprilskog rata(1941.)osteceno je nekoliko zgrada,dok je za vrijeme dviju velikih bitaka za oslobodjenje i bombardiranjem poruseno mnogo vise objekata.Tragovi ratnih razaranja bili su veoma uocljivi.

Nakon cetverogodisnje borbe i revolucije,u kojoj je slobodarska Banjaluka izgubila 691 borca i oko 2700 zrtava fasistickog terora,u oslobodjenoj domovini krajiska ljpotica se naglo pocela siriti na obje strane Vrbasa.

Banjaluka,grad u cijim zdanjima se ogledala proslost i hod vijekova,razvijala se u jos moderniji centar,a danas...