Odlasci

Zemljotres 1969 ::...
Velika seoba banjaluckih skola pocela je 10.novembra odlaskom osnovnih skola"Mladen Stojanovic"i "Vlado Vitjuk".Jedna za drugom skole su napustale grad,jer nije bilo uvjeta za odrzavanje nastave.Skolske zgrade su bile porusene ili tesko ostecene.Od ukupno 97 skolskih objekata,13 je potres porusio,17 predvideno za rusenje,30 za vecu opravku,a svi preostali objekti morat ce se opravljati.Stoga je iz porusenog grada evakuirano 15 osnovnih i srednjih skola.Grad je organizirano privremeno napustilo 8022 ucenika i 449 ucitelja,nastavnika i profesora.

Odlazak ucenika,narocito onih najmanjih,natjerao je mnogima suze u oci.Dirljive parole koje su bile ispisane na autobusima ili vagonima posebno su dirale srca Banjalucana.

Na jednoj je pisalo"Dovidjenja,voljeni grade",na drugoj"Vraticemo se,nas voljeni grade".Ove dvije parole bile su ispisane na svakoj kompoziciji.

Prilikom ispracaja skole"Zmaj-Jova Jovanovic" na jednoj od vise parola,koje su privlacile paznju i tjerale u plac,moglo se procitati"Dovidjenja,stara dobra skolo".Medjutim,kad se vrate,stare dobre skole vise nece biti,jer ce je porusiti.

Na svakom ispracaju se plakalo i kroz suze razgovaralo.Mnogi roditelji su pokusavali zaustaviti suze da se djeca u posljednji cas ne bi pokolebala.Za mnoge roditelje i djecu bijahu to prvi rastanci u zivotu.

Na put u nova prebivalista,da bi u sigurnosti prebrodili zimsko razdoblje,posli su i "prvacici" i abiturijenti.Stariji su lakse podnijeli rastanke iako su i njima oci vlazile.Svi su kazivali da im je zao sto napustaju roditelje i grad,iako porusen.Svi su govorili isto,jer su isto i osjecali.Roditelje nije trebalo pitati jer se vidjelo kako se osjecaju.Ali,sve su to stoicki podnosili,iako su i plakali,uvjereni da ce njihova djeca tamo,u novim prebivalistima,biti zbrinutija od njih samih koji ostaju u porusenom gradu,kojem predstoje teski dani.Rastanak je bio dirljiv.Malisani su kroz prozorska okna gledali i "upijali"roditelje,djede i bake,bracu i sestre,dok su im ovi davali posljednja upustva.

Kada su skolske kompozicije krenule,rupcici su dugo vijorili.I malisani i roditelji imali su samo jednu zelju:da se sto prije vide.

Njihovim odlaskom utihnuo je zagor u skolskim dvoristima.Skolsko zvonoje privremeno "penzionirano" do sljedece skolske godine.Grad je postao gluh,izgubio je svoj epitet "grad ucenika",jer broj ucenika koji je samoinicijativno i organizirano napustili Banjaluku presao je brojku od 10000.